Neizlječiva bolest

Djetinjstvo sam proživjela sretno u dobroj obitelji, uglavnom provodeći vrijeme s bratom i sestrom. Na to razdoblje imam samo najljepše uspomene, kako na roditelje tako i na naše česte obiteljske izlete, vožnje biciklom, kampiranja… Uvijek sam bila zaigrana i uvijek u pokretu. Tako je bila i kasnije kroz život, pa i kad sam se udala, prvo od dvoje djece sam otišla roditi ravno s posla i nije me nitko mogao zaustaviti da radim do zadnjeg dana što s drugim djetetom kasnije zbog moje bolesti nije bio slučaj – tako je svoju priču započela 44.godišnja Sara, majka dvoje djece koja je oboljela od autoimune bolesti multiple skleroze. Progresivna bolest se kod mene očitovala prvo konstantnim umorom i bolesti u zglobovima. Dugo vremena sam sve simptome vezivala za svoj ubrzani stil života, posao, majčinstvo, vježbanje…

No nešto prije druge trudnoće, kad mi je prva kćer imala 3 godine, završila sam na hitnoj odakle su me uputili neurologu koji mi je dijagnosticirao ovu groznu bolest. Iako su svi bili uz mene, od roditelja, muža pa do djece, osjećala sam se usamljeno u svemu što mi se događalo, kao da nitko ne može stvarno shvatiti kroz što prolazim. Vidjevši da sve više tonem u depresiju a nastojim ostati snažna zbog okoline, prijateljica mi je savjetovala da se javim nekom za psihološku pomoć no ja sam se odlučila na pomoć nekog iz sfere ezoterije koja je uvijek igrala veliku ulogu i u mom životu jer se prije svega smatram izuzetno duhovnom osobom. Našla sam tako broj Centra Svijetla budućnost koji sam zvala dok su moji spavali i iznenadila se što mi se netko javio (inače Centar radi od 0 do 24 svakoga dana!) i mogu reći da sam imala sreće.

Gospođa koja mi se javila me prva nije ni pokušavala shvatiti, niti e pretvarati da shvaća već je odmah vidjela zbog čega je moja bol tako duboka i koliko imam dojam da mi je život izgubio smisao. Polako mi je, najprije isključivo svojom vjerom, vraćala fizičku snagu. Kasnije je radila i tretmane bioenergijom koja je počela pokazivati rezultate čim sam ja počela vjerovati da ću biti bolje. Sigurna sam da me njezino znanje, zajedno sa upornošću obje, sačuvalo od toga da ne poludim u borbi s teškim mislima. No, još važnije njeni su mi tretmani dali potrebnu snagu i danas kroz život idem polako, iz dana u dan, ali sve sigurnija u to da ću ovu bitku dobiti ja a ne bolest! Još se čujemo povremeno jer joj imam potrebu javiti da sam dobro a ona se iskreno razveseli kad to čuje – no u njezinome glasu se nikada ni nije čula sumnja u to! Eto, rekla bih da sam ja stvarno dokaz koliko je velika moć ezoterije i kako ju je dobro što prije prihvatiti i pustiti u život.